Upravljanje otpadom

Procjena neophodnih sredstava za usklađivanje sa zakonodavstvom i sprovođenje neophodnih reformi u okviru poglavlja 27 iznosi oko 10 milijardi EUR, od kojih je približno 10% potrebno izdvojiti za pravilno upravljanje otpadom. 

Evropska direktiva o odlaganju otpada na deponije 1999/31/EC je u Bosni i Hercegovini djelomočno transponovana kroz entitetske Zakone o upravljanju otpadom. Jedan od najvećih izazova u implementaciji leži u članu 14. ove direktive, koji se odnosi na neusklađene deponije. Puna implementacija odredbi ovog člana očekuje se 2030. godine.

Bosna i Hercegovina je zemlja sa malim brojem stanovnika gdje oko 3,5 miliona stanovnika naseljava površinu od 51.200km². Teritorija je podijeljena na 143 općine uz prosječnu naseljenost od oko 25.000 stanovnika po općini. Prosječna generirana količina otpada po jednoj općini iznosi oko 7.300 t/g, od čega se trenutno sakuplja oko 67%. Ove male količine čine sistem upravljanja čvrstim otpadom skupim jer praktično svaka općina ima svoje preduzećeza prikupljanje i odlaganje otpada.

Na osnovu najnovijeg statističkog izvještaja u oblasti otpada za 2017. godinu koji je u 2018. godini objavila Agencija za statistiku BiH (Agencija za statistiku BiH 2018) i konačnog nacrta Izvještaja o stanju okoliša za BiH (2019), situacija u sektoru otpada u BiH može se opisati sljedećim indikatorima:

Otpad dominantno čini organska frakcija koja se kreće u rasponu od 25% (prosjek kantona) do 50% (prosjek općine). Suvi reciklažni materijali (plastika, staklo, papir, metali, limenke, PET) čine 24-38% ukupnog otpada. Procent je niži u ruralnim općinama, a veći u urbanim centrima, posebno u glavnom gradu Sarajevu (Svjetska banka 2018).

Sve aktivnosti upravljanja otpadom u BiH provode općinska komunalna preduzeća, osim jednog kantonalnog komunalnog preduzeća u slučaju Kantona Sarajevo. Skupljanje otpada uglavnom se vrši u kontejnerima zapremine 1.100 litara. Neke općine koriste i kante od 120/240 litara za skupljanje otpada po principu „od vrata do vrata”za individualne objekte stanovanja, te industrijske kontejnere od 5-8m³uglavnom za prikupljanje neopasnog industrijskog otpada. Glavni prihodi preduzeća ostvaruju od naknada za prikupljanje, odvoz i odlaganje otpada od domaćinstava i komercijalnog sektora. Naknade podliježu obračunu PDV-a. Prosječna naknada za upravljanje otpadom bila je 0,5% značajnog dohotka, dok međunarodne norme govore 1-1,5%, kao što je slučaj u većini država članica EU. Prosjek u prikupljanju naknada iznositi 80-90%, što je značajan procenat imajući na umu da 18% stanovnika živi ispod granice siromaštva (Svjetska banka 2018).

Glavna način obrade otpada u BiH je odlaganje. Entitetske strategije upravljanja otpadom preporučuju izgradnju regionalnih odlagališta koja pokrivaju određeno geografskom područje. Trenutno u Bosni i Hercegovini postoji 6 aktivnih regionalnih sanitarnih odlagališta i 1 koje je izgrađeno ali se još uvijek ne koristi. Ukupno 53 od 143 općine u BiH su trenutno obuhvaćene konceptom regionalnogodlaganja, od čega 28 u FBiH i 25 u RS-u. Aktivne su i 4 među-općinske deponije koje nisu sanitarnog karaktera. Smatra se da će 10 regionalnih odlagališta biti dovoljno za opsluživanje svih općina u BiH. Do sada je proveden samo dio plana regionalizacije odlagališta. Nova regionalna odlagališta (na novim lokacijama ili prevođenjem neuređenih općinskih odlagališta u regionalna) su potrebna dok bi se neka od postojećih neuređenih općinskih odlagališta, za one općine koje teritorijalno ne mogu podpasti pod regionalni koncept, mogla prevesti u sanitarna kako bi se zaštitilo ljudsko zdravlje i okoliš od neadekvatno odloženog otpada.

Trenutno stanje odlaganja otpada u svakoj regiji u BiH

Procjenjuje se da se u BiH nalazi 84 neuređenih općinskih odlagališta komunalnog otpada (NALAS 2018). Na području Općine Neum nalazi se jedno operativno odlagalište inertnog otpada, dok se na sarajevskoj deponiji gradi ploha za odlaganje ovog otpada. Ona će biti opremljena mašinom za drobljenje građevinskog otpada. Broj nelegalnih odlagališta otpada je visok. Trenutne procjene govore o postojanju 340 ilegalnih odlagališta otpada u FBiH i 250 u RS-u (Finalni nacrt Revizije odabranih komponenti okoliša Izvještaja o stanju okoliša Bosne i Hercegovine 2019). Međutim, Federalni plan upravljanja otpadom 2012-2017 i Strategija upravljanja otpadom u RS 2016 – 2025 procjenjuju da postoji čak 1.200 ilegalnih odlagališta. Sva ta odlagališta vrše značajan pritisak na zdravlje ljudi, okoliš i klimatske promjene u smislu zagađenja uzrokovanog nekontroliranim ispuštanjem procjedne vode i biogasa. Stoga se čišćenje ovih odlagališta i aktivnosti sanacije zemljišta smatraju jednom od prioritetnih aktivnosti.

U BiH je instalirano 5 linija za sortiranje otpada (Mostar, Konjic, Sarajevo, Tuzla, Doboj) gdje se vrši razvrstavanje prethodno izdvojenih suhih reciklabilaili miješanog otpada. Nisu dostupne druge mogućnosti za (prethodnu) obradu otpada. Postoji nekoliko inicijativa da se razmotre i druge mogućnosti za smanjenje količina otpada koji se odlaže kao što je inicijativa za pokretanje proizvodnja goriva iz otpada (RDF i SRF) za suspaljivanje u cementarama. Dvije tvornice cementa u Bosni i Hercegovini zainteresirane su za RDF / SRF kao alternativno gorivo, što je bio pokretač za nekoliko općina da počnu razmišljati o proizvodnji RDF / SRF. Završena je studija izvodljivosti za izgradnju takvog postrojenja na regionalnoj deponiji u Zenici, dok je mostarska regionalna deponija također zainteresirana za istraživanje ovih opcija.

U BiH nedostaju postrojenja za obradu i zbrinjavanje posebnih kategorija otpada, uključujući otpadni mulj, životinjski otpad, medicinski otpad, opasni otpad itd. Studija izvodljivosti za obradu mulja iz sarajevskog postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda u Butilama pokazala je izvodivost spaljivanja osušenog mulja u tvornicama cementa. Samo tri veće medicinske ustanove imaju opremu za sterilizaciju i neutralizaciju infektivnog otpada. Taj otpad obično završi na komunalnim odlagalištima čime se potencijalno ugrožava zdravlje ljudi i narušava kvalitet okoliša. Značajan dio industrijskog opasnog otpada i drugih posebnih kategorija otpada (npr. električni i elektronski otpad) prevozi se na obradu u inostranstvo u skladu s odredbama Bazelske konvencije.

U Federaciji BiH i Distriktu Brčko principi kružne ekonomije još uvijek nisu uvedeni u strateški okvir upravljanja otpadom. I na entitetskoj i na lokalnoj razini linearni model ekonomije je dominantniji od kružnog modela. Uvođenje sistema prošireneodgovornosti proizvođača za ambalažu i ambalažni otpad u FBiH i RS, te elektronski i elektronički otpad u FBiH, predstavlja prvi korak u prelasku na kružnu ekonomiju u BiH. Postojeće strategije u sektoru otpada u FBiH, RS i BD sadrže kvantitativne ciljeve koji se odnose na povećanje recikliranja i ponovne upotrebe za posebne kategorije otpada, kao i na smanjenje količine otpada za konačno odlaganje s efikasnijom upotrebom resursa.

Potreba uvođenja kružne ekonomije prepoznata je Planom upravljanja otpadom Republike Srpske, koji kao jedan od ciljeva prepoznaje postizanje racionalnog korištenja i očuvanja prirodnih resursa, smanjenje ukupne količine otpada koji se odlaže, smanjenje emisija i smanjenje opasnosti po zdravlje ljudi i životne sredine, kroz:

  • Sprječavanje nastanka građevinskog otpada, ambalažnog otpada, različitih tokova otpada (EE, gume, plastične vrećice, itd.)
  • Razvoj upravljanja otpadom od hrane, kompostiranjau kućama, “zelenih” javnih nabavki, javne svijesti,
  • Promociju održive gradnje, eko-dizajn, očuvanje životne sredine.

U FBiH i RS-u postoji ograničen broj finansijskih mehanizama koji podržavaju tranziciju ka kružnoj ekonomiji. Među tim mehanizmima su naknade koje se plaćaju za nepostizanje ciljeva recikliranja i ponovne upotrebe za neke posebne kategorije otpada.

Pregled pravne stečevine EU – upravljanje otpadom
 
EU propis Predmet uređivanja propisa
Okvirni EU propisi o otpadu  
Direktiva 2008/98/EZ o Ova Direktiva uspostavlja zakonodavni okvir za upravljanje otpadom u EU. Direktiva sadrži definicije ključnih
otpadu i stavljanju izvan pojmova i utvrđuje glavna načela u upravljanju otpadom. Dodatno, ovom Direktivom uvode se osnovni
snage određenih zahtjevi za upravljanje otpadom posebno obveza da ustanova ili preduzeće koje obavljaju postupke
direktiva, kako je upravljanja otpadom moraju za to imati dozvolu ili biti registrirani, te obveza izrade planova upravljanja
izmijenjena Direktivom otpadom u cilju smanjena otpada koji se konačno odlaže. Direktiva je usmjerena na prevenciju stvaranja
(EU) 2018/851 otpada i postavlja nove ciljeve koji će pomoći EU na putu ka svom krajnjem cilju, društvu koje reciklira.
Uredba (EZ) 1013/2006 o Ova Uredba određuje pod kojim uvjetima otpad može biti isporučen između zemalja. Uredba propisuje
pošiljkama otpada postupke i režime kontrole za pošiljke otpada, ovisno o porijeklu, odredištu i putu otpreme, vrsti otpada koji
  se otprema i vrsti obrade koja se na otpad primjenjuje na odredištu.
Odluka 2000/532/EZ o Ova odluka sadrži klasifikaciju otpada, uključujući razlike između opasnog i neopasnog otpada. Klasifikacija
popisu otpada otpada uključuje opasni otpad i uzima u obzir porijeklo i sastav otpada. Pored toga, obuhvata i granične
  koncentracione vrijednosti gdje je to potrebno. Klasifikacija otpada je obavezujuća u pogledu određivanja da
  li se otpad treba smatrati opasnim.
Uredba (EZ) br. Ova Uredba je usvojena s ciljem boljeg praćenja efektivnosti provedbe EU politike upravljanja otpadom.
2150/2002 o statistikama Uredba ima za cilj da osigura da su podaci o stvaranju, recikliranju, ponovnoj upotrebi i uklanjanju otpada
o otpadu redovni, uporedivi, aktuelni i reprezentativni. Prema Uredbi, podaci na kojima se baziraju statistike
  prikupljaju se iz administrativnih izvora, putem anketa (obaveznih za preduzeća sa više od 10 zaposlenih),
  statističkih metoda procjene ili kombinacijom ovih načina.
EU propisi o radu postrojenja za tretiranje otpada
Direktiva 1999/31/EZ o Direktiva sadrži odredbe sa mjerama za postupno smanjenje odlaganja otpada, posebno otpada koji je
odlagalištima otpada, pogodan za recikliranje ili drugi postupak korištenja, kao i operativne i tehničke zahtjeve za otpad koji se
kako je izmijenjena odlaže i odlagališta, te postupke i smjernice za sprečavanje ili što veće smanjenje štetnih utjecaja na okoliš,
Direktivom (EU) posebno u pogledu onečišćenja površinskih voda, podzemnih voda, tla i zraka.
2018/850  
Direktiva 2010/75/EU o Direktiva propisuje pravila o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja nastalog zbog industrijskih
industrijskim emisijama aktivnosti. Ista je zamijenila Direktivu 2000/76/EZ o spaljivanju otpada i sadrži granične vrijednosti emisija u
(integrirano sprečavanje i zrak iz postrojenja za spaljivanje ili suspaljivanje otpada.
kontrola onečišćenja  
EU propisi o posebnim kategorijama i tokovima otpada
Direktiva 2000/53/EZ o Direktiva sadrži mjere za sprečavanje nastanka otpada od vozila i ponovnu upotrebu, recikliranje i ostale
otpadnim vozilima, kako oblike upotrebe otpadnih vozila kako bi se smanjilo zbrinjavanje otpada, kao i unapređenje djelovanja na
je izmijenjena Direktivom okoliš svih subjekata uključenih u obradu otpadnih vozila.
(EU) 2018/849  
Direktiva 96/59/EZ o Direktiva utvrđuje mjere koje se odnose na kontrolirano odlaganje PCB-a, dekontaminaciju ili odlaganje
odlaganju polihloriranih opreme koja sadrži PCB-e i/ili odlaganje rabljenih PCB-a, kako bi se oni u potpunosti uklonili u što skorijem
bifenila i polihloriranih roku. Direktiva sadrži obaveze za vlasnike opreme koja sadrži PCB-e i preduzeća koja vrše odlaganje PCB-a.
terfenila (PCB/PCT)  
Direktiva 2002/96/EZ o Ova Direktiva sadrži mjere za sprečavanje nastajanja otpada od električne i elektroničke opreme (EEO) i za
otpadnoj električnoj i njegovu ponovnu upotrebu, putem reciklaže i drugih načina upotrebe ove vrste otpada. Dodatno,
elektroničkoj opremi, Direktivom su propisane mjere za postupanje svih operatora koji se bave EEO u cilju smanjenja zbrinjavanja
kako je izmijenjena otpada od EEO i doprinosu efikasnom iskorištavanju resursa i dobivanju vrijednih sekundarnih sirovina.
Direktivom (EU)  
2018/849  
EU propis Predmet uređivanja propisa
Direktiva 94/62/EZ o Direktiva utvrđuje mjere kojima je osnovni cilj sprečavanje proizvodnje ambalažnog otpada te, kao dodatna
ambalaži i ambalažnom temeljna načela, ponovna upotreba ambalaže, recikliranje i drugi oblici ponovnog korištenja ambalažnog
otpadu, kako je otpada i, stoga, smanjenje konačnog zbrinjavanja takvog otpada kako bi se doprinijelo prijelazu na kružnu
izmijenjena Direktivom ekonomiju.
(EU) 2018/852  
Direktiva 2006/66/EZ o Direktivom utvrđuje pravila o stavljanju baterija i akumulatora na tržište, a posebno o zabrani stavljanja na
baterijama i tržište onih baterija i akumulatora koji sadrže opasne tvari. Dodatno Direktiva propisuje i posebna pravila za
akumulatorima i o skupljanje, obradu, recikliranje i odlaganje otpadnih baterija i akumulatora koja dopunjuju odgovarajuće
otpadnim baterijama i zakonodavstvo Zajednice o otpadu s ciljem promoviranja visoke stope skupljanja i recikliranja otpadnih
akumulatorima, kako je baterija i akumulatora.
izmijenjena Direktivom  
(EU) 2018/849  
Direktiva 78/176/EEZ o Ova Direktiva sadrži mjere za sprečavanje nastanka otpada iz industrije titan-dioksida, te za njegovo
otpadu iz industrije titan- postupno smanjenje i konačno potpuno uklanjanje onečišćenja uzrokovanog navedenim otpadom iz
dioksida postojećih industrijskih postrojenja. Direktiva predviđa ishođenje prethodnih odobrenja od strane nadležnih
  tijela u slučaju izgradnje novih industrijskih postrojenja.
Direktiva 86/278/EEZ o Ovom Direktivom propisuju se uvjeti pod kojim se mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda može
zaštiti okoliša, posebno upotrebljavati u poljoprivredi. Navedeni uvjeti osiguravaju zaštitu tla i površinskih i podzemnih voda te
tla, kod upotrebe mulja iz sprječavaju štetne posljedice po tlo, biljke, životinje i čovjeka. Prema Direktivi svaka zemlja može postaviti i
uređaja za pročišćavanje strožije uvjete za korištenje mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u poljoprivredi.
otpadnih voda u  
poljoprivredi  
Direktiva 2006/21/EZ o Ovom Direktivom se utvrđuju mjere, postupci i smjernice za sprečavanje ili što veće smanjenje bilo kakvih
upravljanju otpadom od štetnih utjecaja na životnu sredinu kao i bilo kakvih povezanih opasnosti po ljudsko zdravlje, koji su
industrija vađenja posljedica upravljanja otpadom od industrija vađenja minerala (tj. otpadom koji nastaje istraživanjem,
minerala i o izmjeni vađenjem, obradom i skladištenjem mineralnih sirovina te radom kamenoloma).
Direktive 2004/35/EZ  
Direktiva (EU) 2019/904 Ovom direktivom se nastoji (i) spriječiti i smanjiti utjecaj određenih plastičnih proizvoda na okoliš, posebno
Evropskog parlamenta i vodeni okoliš, i na zdravlje ljudi i (ii) promovirati prelazak na kružnu ekonomiju s inovativnim i održivim
vijeća od 5.juna 2019. o poslovnim modelima, proizvodima i materijalima te time ujedno doprinijeti učinkovitom funkcioniranju
smanjenju utjecaja unutarnjeg tržišta. Ova Direktiva je lex specialis u odnosu na Direktivu 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom
određenih plastičnih otpadu i 2008/98/EZ o otpadu u pogledu ograničenja o stavljanju na tržište. U pogledu mjera za smanjenje
proizvoda na okoliš potrošnje, zahtjeva u vezi s proizvodima, zahtjeva u vezi s označavanjem i proširenom odgovornošću
  proizvođača, ova Direktiva nadopunjuje spomenute Direktive 94/62/EZ i 2008/98/EZ, kao i Direktivu
  2014/40/EU .
Direktiva (EU) 2015/720 Ova Direktiva je usmjerena na smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje. Države članice
Evropskog parlamenta i preduzimaju mjere za postizanje održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje na
Savjeta od 29. aprila njihovoj teritoriji.Ove mjere mogu da uključuju ciljeve smanjenja na nacionalnom nivou, ograničenja
2015. o izmjeni Direktive upotrebe ili finansijske mjere kao što je naplata vrećica.
94/62/EZ u pogledu  
smanjenja potrošnje  
laganih plastičnih vrećica  
za nošenje