Proces pregovora o pristupanju EU podijeljen je u 35 poglavlja. Iskustva prethodnih talasa proširenja pokazala su da poglavlja mogu da se nezvanično podijele na laka, teška i veoma teška, a smatra se da OKOLIŠ pripada grupi veoma teških poglavlja. Iskustvo iz pregovora još ukazuje na to da okoliš, odnosno pregovaračko Poglavlje 27, spada u pet najtežih. Razlog za to leži u činjenici da pravnih dokumenata EU (acquis) ima skoro 300 koji su razvrstani u deset cjelina.

Te cjeline obuhvaćaju:

1. horizontalno zakonodavstvo (uključuje niz međusektorskih podtema: procjenu utjecaja na okoliš, stratešku procjenu utjecaja planova i programa, pristup informacijama, odgovornost o okolišu, izvještavanje),
2. zaštitu zraka
3. otpad
4. upravljanje vodama
5. zaštitu prirode
6. IPPC Direktivu o inustrijskim emisijama
7. Hemikalije
8. GMO
9. Buku
10. Šumarstvo

Horizontalno zakonodavstvo predstavlja onaj dio zakonodavstva EU koji uključuje niz međusektorskih metoda i mehanizma usmjerenih na poboljšanje donošenja odluka i razvoj i provedbu zakonodavstva u oblasti zaštite okoliša. Upravo ovaj fokus čini ga vrlo važnim za participativno i odgovorno upravljanje na najboljim nivoima demokratije, ljudskih prava i zaštite okoliša. Predstavlja novorazvijeno zakonodavno područje, a u pravnom paketu EU zastupljeno je sa 7 Direktiva i 1 Preporukom. Budući da je jedno od potpoglavlja pravne stečevine o okolišu, ono je izazovno i zahtjevno, posebno za zemlje koje teže postati članice unije poput Bosne i Hercegovine.

Pristup BiH EU, između ostalog, znači usaglašavanje zakonodavstva sa pravnim tekovinama Evropske unije, kako kroz aktivno učešće u mnogobrojnim programima EU u oblasti zaštite okoliša tako i kroz učešće u kreiranju budućih propisa i drugih programskih politika EU. Pravne tekovine EU u oblasti okoliša obuhvaćene su horizontalnim zakonodavstvom. Propisi se mogu klasifikovati kao „horizontalni“ onda kada se odnose na opšta pitanja upravljanja zaštitom okoliša, umjesto na specifične sektore, proizvode ili vrste emisija, kao što je slučaj sa drugim propisima.

Strateški okvir horizontalnog zakonodavstva čine:

1. Strategija za sprovođenje Konvencije o dostupnosti informacija, učešću javnosti u donošenju odluka i pravu na pravnu zaštitu po pitanjima okoliša – Aarhuske konvencije i
2. Strategija aproksimacije propisa pravnoj stečevini EU u oblasti zaštite okoliša BiH.

Horizontalno zakonodavstvo čine procesni aspekti prava zaštite okoliša kroz koje se obezbjeđuje pravo na pristup informacijama, učešće javnosti u procesu donošenja odluka, sudska zaštita prava na pristup informacijama i učešće javnosti i odgovornost za štetu prema okolišu. Za razliku od drugih propisa koji se odnose na konkretne cjeline kao što su npr. buka, zaštita zraka, upravljanje otpadom, itd, propisi iz horizontalnog zakonodavstva se bave proceduralnim aspektima pojedinih pitanja od značaja za druge oblasti i obuhvataju različita pitanja koja imaju međusektorski značaj. Na taj način se obezbjeđuju mehanizmi i instrumenti potrebni za unapređivanje odlučivanja, razvoj i sprovođenje politike i propisa u konkretnim oblastima.