Konferencija UN-a o klimatskim promjenama (COP26)

COP26 u Glasgowu, skup gotovo 200 nacionalnih delegacija, završen je u novembru. S relativnim uspjehom, reklo bi se, jer dogovor koji je na kraju sklopljen trebalo bi i provesti u svrhu ostvarenja ciljeva koji bi morali dovesti do smanjenja klimatskih promjena.

Prvi se put kao najvažniji cilj postavlja smanjenje korištenja fosilnih goriva, koja se smatraju najvažnijim uzročnikom klimatskih promjena. No također su mnogi sa skupa otišli nezadovoljni jer su očekivali da će se napraviti i više. Tu je tjeskobu pokušao umanjiti američki izaslanik John Kerry.

“Kad se provedu dobri pregovori, onda sve strane odlaze s nelagodom. A ovo su, vjerujem, bili dobri pregovori” – rekao je Kerry nakon odobrenog Glasgow Climate Pacta.

Delegaciju EU-a predvodili su predsjednik Europskog vijeća Charles Michel, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i slovenski premijer Janez Janša, koji predstavlja slovensko predsjedništvo Vijeća EU-a.

Govoreći u ime EU-a, zajedno s predsjednicom von der Leyen, predsjednik Michel naglasio je da čovječanstvo mora djelovati sada kako bi se ograničilo globalno zagrijavanje.

„Čovječanstvo vodi rat protiv prirode: moramo to zaustaviti. Planet Zemlja naš je jedini dom. Moramo ograničiti globalno zagrijavanje na 1,5 °C. Djelovati moramo sada i zajedno.“

Među predstavljenim inicijativama na COP26 su deklaracija o zaustavljanju deforestacije do 2030. godine, koju je potpisalo više od 140 država, kao i inicijativa o smanjenju globalne emisije metana za 30% u narednih 10 godina, koju je podržalo preko 100 zemalja. Preko 40 država obećalo je da će napustiti ugalj do 2040. godine, a uz to su postignuti i sporazumi o pomoći za pojedine države koje zavise od uglja i dogovoren je prestanak finansiranja izgradnje novih termoelekrana u inostranstvu.

Zvaničnici i predstavnici balkanskih zemalja, posebno Srbije i BiH i ovaj su put iznosili svoje standardne brige i probleme, te uglavnom upirali prstom, ali i molili za socijalnu pomoć razvijenih zemalja, pod izgovorom da su isuviše „mali emiteri“. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić izjavio je da će za energetsku tranziciju u BiH biti „potrebna značajna međunarodna pomoć kada je riječ o transferu tehnologije, uspostavljanju finansijskih mehanizama za podsticanje dekarbonizacije, kao i finansijska podrška za projekte koje se odnose na klimatska pitanja.“

Kroz predstavljanje svojih Utvrđenih doprinosa za smanjenje štetnih emisija gasova s efektom staklene bašte (NDC) i zemlje su objavile ciljeve smanjenja svojih emisija u narednoj deceniji.  Bezuslovni cilj BiH za smanjenje emisija u novom nacionalno utvrđenom doprinosu – NDC-u (bez intenzivnije međunarodne pomoći) je tek 12,8% u odnosu na 2014. godinu odnosno 33,2% u odnosnu na 1990. godinu. Uslovni cilj (a odnosi se na cilj potpomognut intenzivnijom međunarodnom podrškom za dekarbonizaciju) koji je naša zemlja postavila do 2030. godine je smanjenje emisija za 17,5% u odnosu na 2014. odnosno 36,8% u odnosu na 1990. godinu.   Međutim, sve ove brojke zapravo su tek puki postoci koji običnom čovjeku ustvari ništa ne znače.  Šta ove cifre zaista predstavljaju za spas životne sredine i koliko konkretno doprinose ublažavanju klimatskih promjena i smanjenju štetnih emisija, kako globalno, tako i u našoj zemlji? To je zapravo pravo pitanje, jer treba imati na umu činjenicu da se u navedenom ključnom strateškom dokumentu za smanjenje štetnih emisija i dalje planiraju nove termoelektrane na ugalj koje trebaju da zamijene postojeće i da rade još narednih 40 godina. Prilično kontradiktorno planiranje paralelno sa obavezom dekarbonizacije koju smo prihvatili da moramo provesti do 2050. godine.

Bosna i Hercegovina je tek u procesu transpozicije EU iz oblasti kvaliteta zraka i klimatskih promjena na vrlo skromom nivou. Postoji očigledna potreba za hitnim izmjenama postojećih zakonskih propisa i za uvođenjem novih propisa, posebno u oblasti energije i klimatskih promjena. Ovo se posebno odnosi na zakonsku legislativu o obnovljivim izvorima i energetskoj efikasnosti, te Zakona o klimatskim promjenama, obzirom da je BiH jedna od rijetkih zemalja u regionu koja nije usvojila isti. U narednoj godini, Bosna i Hercegovina posebno treba:

→provesti cjelodržavnu strategiju aproksimacije propisa sa acquisem  EU u oblasti zaštite  okoliša, i pripremiti i usvojiti Strategiju zaštite okoliša. U skladu s tim je potrebno unaprijediti pravni  okvir,  ojačati  administrativne  kapacitete  i  sisteme  praćenja,  te  poboljšati  međuinstitucionalnu koordinaciju između svih nadležnih organa prateći obaveze iz Zelene agende za zapadni Balkan – Sofijske deklaracije i cilj klimatske neutralnosti do 2050.;

→  nastaviti sa provedbom Pariškog sporazuma uspostavljanjem politika i mjera za ostvarenje  ažuriranog  nacionalno  utvrđenog  doprinosa  (NDC-a), usvojiti i provesti revidiranu  Strategiju  prilagođavanja  na  klimatske  promjene  i  niskoemisionog  razvoja  i  usvojiti  integrirani  nacionalni  energetski  i  klimatski  plan (NEKP) u  skladu  sa  preporukom  Energetske  zajednice.

U okviru specifičnog cilja „Prilagođavanje i provođenje pravne tekovine EU“, acquis, u oblastima klimatskih promjena, energetske efikasnosti i životne sredine do 2020. godine, planirana je aktivnost uspostavljanja državnog okvira za EU ETS (sistem trgovine emisijama). Ova aktivnost nije provedena, ali će se do 2026. godine najkasnije i u BiH morati uvesti neki vid oporezivanja emisija ugljen dioksida odnosno trgovanja emisijama, zbog uvođenja prekograničnog mehanizma oporezivanja CO2 za zemlje koje nisu u EU/ETS sistemu. Pored navedenog, sistem za podatke o emisiji stakleničkih plinova odnosno prikupljanje i obrada podataka nije definisan i regulisan, kao niti osiguranje kvaliteta i kontrola ulaznih podataka. Sve ovo dovodi u pitanje čak i trenutni inventar emisija gasova sa efektom staklene bašte koji BiH navodi u svojim nacionalnim izvještajima.

Dakle, šta za našu zemlju predstavljaju aktualni klimatski pregovori i kako će se Glazgovski dogovor odraziti na našu zelenu politiku? Činjenica je da će sve zemlje, pa tako i BiH, u narednoj deceniji imati obavezu intenzivnijeg izvještavanja i revidovanja klimatskih ciljeva, implementacije planova i strategija za ublažavanje i adaptaciju na klimatske promjene.  Ono što je nama zapravo od krucijalne važnosti u ovom momentu jeste ohrabrujuća činjenica da se preko 76 procenata svih projekata na ugalj definitivno obustavlja, a preko 84 zemlje se opredjeljuju za budućnost bez uglja – nešto što je prvi put prepoznato i apostrofirano u ovogodišnjim klimatskim pregovorima i što se definitivno snažno odražava na energetsku sadašnjost i budućnost Bosne i Hercegovine.

Domaćin konferencije bila je Ujedinjena Kraljevina, koja je predsjedala konferencijom COP26, zajedno s Italijom. Iako je prvotno bila zakazana za 2020., odgođena je za godinu dana zbog pandemije bolesti COVID-19.